Prve kazališne predstave u Varaždinu su organizirane u isusovačkoj gimnaziji početkom 17. stoljeća, a javne kazališne predstave održavale su se s prekidima od 1788. do 1873. na različitim lokacijama: velikaškim palačama, gostionicama, trgovima. Godine 1869. odlučila je varaždinska gradska općina vlastitim novcima podići novu, moderno opremljenu kazališnu zgradu. Sljedeće godine sastavljen je program gradnje i raspisan natječaj na kojem je prva nagrada pripala mladom bečkom arhitektu Hermannu Helmeru. Prema zahtjevima natječaja Helmer je južno od stare gradske jezgre projektirao zgradu pod čijim će se krovom nalaziti različiti sadržaji: osim kazališta, u zgradi će biti i koncertna dvorana, restoran i kavana, prostorije za čitaonicu i nekoliko stanova.
Eksterijer je Helmer oblikovao po načelu „strukturalne iskrenosti“: trodijelna kompozicija prostora (dvorana – komunikacije – dvorana) jasno je vidljiva izvana; specifični sadržaji prostora nisu skriveni pod jednim krovom i jednom fasadom. Sam fasadni plašt ukrašen je sasvim nepretenciozno elementima iz neorenesansnoga vokabulara i to tako da se glavno pročelje ne ističe osobito u odnosu na preostala tri. Dva su razloga takvomu tretmanu: polifunkcionalnost zgrade i izvorna nakana da zbog kvalitetne, efektne vizure okolina ostane neizgrađena. Uz manje izmjene, svi prostori Helmerova varaždinskoga kazališta danas su još uvijek u svojoj izvornoj namjeni.
Kazalište u Varaždinu po mnogo čemu je značajna zgrada: prvo je, k tomu vrlo uspjelo djelo tada 21-godišnjeg arhitekta Hermanna Helmera. Upravo tijekom gradnje u Varaždinu i, vjerojatno, zahvaljujući njoj, Helmer će stupiti u atelier Fellner u sklopu kojega će projektirati sljedećih 47 kazališta u svojoj karijeri. Angažman u Varaždinu označava i početak aktivnosti ateliera Fellner & Helmer u Hrvatskoj, u kojoj će izgraditi još šest zgrada. Svaka od tih zgrada predstavljat će u svojoj okolini pravi arhitektonski doživljaj.
_____________
Zanimljiva je i podudarnost obljetnica: Austrijska akademija znanosti i umjetnosti trodnevnim simpozijem obilježava stotu godišnjicu otvorenja bečke Konzerthaus. I tu je zgradu – kao posljednju u svojoj dugoj i uspješnoj karijeri – projektirao Hermann Helmer, a velika sličnost arhitektonskoga tipa varaždinskoga kazališta i Konzerthaus potaknula je organizatore bečkoga simpozija da u svoj program uvrste i predstavljanje zgrade HNK Varaždin, zajedno s prezentacijama zgrada Obecnog duma u Pragu, Carnegie Halla u New Yorku, Tonhalle u Zürichu, Redoute u Budimpešti.